Sadržaj
Da biste utvrdili je li dijete hiperaktivno, potrebno je biti svjestan znakova koje ovaj poremećaj predstavlja nemir tijekom obroka i igara, uz nedostatak pažnje na nastavi, pa čak i gledanje televizije, na primjer.
Poremećaj hiperaktivnosti s nedostatkom pažnje, predstavljen kraticom ADHD, vrlo je zbunjen s nervozom, strahom ili uznemirenošću i obično se očituje prije 7. godine života. Kada se poremećaj ne utvrdi u djetinjstvu, to može ugroziti djetetovo učenje i društveni život. Bolje shvatite što je hiperaktivnost.
Znakovi hiperaktivnosti kod djeteta
Da bi se utvrdilo je li dijete hiperaktivno, potrebno je biti svjestan znakova kao što su:
- Ne može dugo sjediti, krećući se na stolici;
- Čini se da ne obraća pažnju na ono što je rečeno;
- Imate poteškoća u izvršavanju naredbe ili uputa, čak i ako ste ih razumjeli;
- Ne može sudjelovati u trenucima tišine, poput čitanja;
- Priča puno, pretjerano i ne može šutjeti, prekidajući razgovore;
- Ima poteškoće s pažnjom i koncentracijom kod kuće i u školi;
- Lako se odvlači;
- Osjećate tjeskobu kad trebate nešto poduzeti;
- Lako je izgubiti predmete;
- Ima poteškoća igrajući sam ili samo s jednim predmetom;
- Mijenja zadatke, a prethodni ostaje nedovršen;
- Ne može čekati svoj red, moći je odgovoriti i prije pitanja ili na odgovor drugih kolega;
- Više voli opasne igre jer ne razmišlja o posljedicama.
Dakle, ako postoji sumnja na hiperaktivnost, naznačeno je da roditelji traže psihologa ili pedijatra u ponašanju, kako bi se mogla izvršiti procjena i dijagnoza potvrditi ili isključiti, jer se ti znakovi mogu pojaviti i kod drugih poremećaja u djetinjstvu, poput generalizirane anksioznosti , depresija, pa čak i maltretiranje, tako da se od tada dijete može pravilno liječiti.
Test hiperaktivnosti
Odgovorite na sljedeća pitanja i saznajte je li vaše dijete možda hiperaktivno:
- 1
- 2
- 3
- 4
- 5
- 6
- 7
- 8
- 9
- 10
- 11
- 12
- 13
- 14
- 15
- 16
- 17
- 18
- 19
- 20
Otkrijte je li vaše dijete hiperaktivno.
Započnite test
Trljate li ruke, stopala ili se migoljite na stolici?
Je li dijete neuredno i ostavlja sve izvan mjesta?
Je li joj teško stajati i gledati film do kraja?
Čini li se da ne sluša kad razgovarate s njom i ostavljate vas da razgovarate sami sa sobom?
Je li previše uznemireno i dolazi na namještaj ili ormariće čak i kad je potpuno neprikladno?
Ne voli li uopće mirne i spokojne aktivnosti poput joge ili meditacije?
Ima li poteškoća čekajući svoj red i prolazak pred drugima?
Imate li poteškoća da sjedite dulje od 1 sata?
Jeste li lako rastreseni u školi ili kad razgovarate s njom?
Jeste li jako uznemireni kada slušate glazbu ili ste u novom okruženju s mnogim ljudima?
Voli li dijete ozlijediti ogrebotine ili ugrize radeći to namjerno?
Ima li dijete poteškoća u slijeđenju uputa koje daje druga osoba?
Ima li dijete poteškoće s obraćanjem pažnje u školi i uopće ga odvlači igra koja mu se jako sviđa?
Ima li dijete poteškoća s izvršavanjem jednog zadatka jer je rastreseno i odmah započinje drugi?
Je li djetetu teško igrati se na tih i miran način?
Razgovara li dijete puno?
Prekida li dijete obično ili smeta drugima?
Čini li se da dijete često ne čuje što se govori?
Uvijek li propuštate stvari potrebne za zadatke ili aktivnosti u školi ili kod kuće?
Voli li dijete sudjelovati u opasnim aktivnostima bez razmatranja mogućih posljedica?
Kakav je tretman za hiperaktivnost
Hiperaktivnost nema lijeka, ali liječenje pomaže djetetu da smanji znakove, a provodi se s bihevioralnom terapijom i tehnikama opuštanja koje dječji psiholog vodi kako bi pomogao u kontroli simptoma.
U najtežim slučajevima, kada poremećaj onemogućava djetetu obavljanje jednostavnih zadataka poput polaska u školu, uz bihevioralnu terapiju, pedijatar može propisati i lijekove.
Roditelji su također važni u liječenju, jer mogu pomoći djetetu da kontrolira simptome usvajanjem nekih strategija, poput stvaranja rutine, redovnog rasporeda i izvršavanja zadataka koji pomažu djetetu da troši energiju, poput obiteljske igre to uključuje trčanje, na primjer.